Jedan od najboljih zagrebačkih glazbenih sastava

Glazbeni barok u Zagrebu više definitivno nije akademsko, muzejsko razgledavanje fosilnih ostataka glazbene prošlosti, nego prava raskošna zabava vrlo živim, duhovitim i iznenađujućim glazbenim oblicima kakve su nam sinoć pokazali maestro Niquet i Hrvatski barokni ansambl, za koji nakon ovakvog otvaranja sezone možemo bez rezerve tvrditi da je jedan od najboljih zagrebačkih glazbenih sastava.

Branimir Pofuk, Jutarnji list

Četvoro glazbenika za sjajni barokni ugođaj

Hrvatski barokni ansambl u komornom sastavu iskazao se u svojem ciklusu u Hrvatskom glazbenom zavodu odličnim izvedbama sonata Arcangela Corellija

Na čelu s umjetničkom voditeljicom, stručnjakinjom na baroknoj violini Laurom Vadjon, a uz sudjelovanje violinistice Tanje Tortić, violončelistice Lee Sušanj i čembalista Krešimira Hasa odzvučalo je devet Corellijevih sonata na način nadasve maštovitog, vrsno uvježbanog i pojedinačno tehnički primjernog muziciranja.

Corellijeva pak majstorija, njegova poznata Sonata op. 5, br. 12, zvana „La follia“ bila je u izvedbi Laure Vadjon, uz basso continuo violončela i čembala, sjajna završnica koncerta, do „ludila“ dovedena genijalnost variranja. To svakako treba zahvaliti muzikalnosti i tehničkoj superiornosti violinistice, koja s toliko žara u našoj sredini zagovara stilski autentično barokno sviranje. Pa iako je na programu bila samo glazba Arcangela Corellija, ovo „samo“ nikako ne treba shvatiti kao ograničenje. Naprotiv, bila je to vesela i glazbeno bogata koncertna večer, koju je publika nagradila burnim pljeskom, uvjerena u točnost slogana o „izvornom užitku“.

Zdenka Weber, 8. siječnja 2012.

Potraga za izvornim užitkom

U proteklih deset godina HRBA (omiljena skraćenica) se razvila u moderan vokalno-instrumentalni sastav koji je sposoban izvoditi najzahtjevnije partiture baroka i susjednih razdoblja na suveren, autentični način. Brusilo se to tijekom vremena unatoč teškoćama, u suradnji s najuglednijim svjetskim umjetnicima, stručnjacima na području autentične barokne interpretacije. Istraživanje pravoga zvuka, ornamentike, agogike i artikulacije uz postupnu primjenu adekvatnih starih glazbala ili njihovih replika te gudala i crijevnih žica, bilo je u službi “potrage za izvornim užitkom”.

Višnja Mažuran, Kulisa, 2010.

Ozračje koje je prštao toplinom i energijom

Hrvatski barokni ansambl u nedjelju 30. svibnja održao je posljednji koncert u svojoj obljetničkoj – 10. sezoni.

Sam odabir skladbi, zatim nastup gotovo cijelog ansambla te suradnja s “omiljenim maestrom” orkestra, kako je umjetnička voditeljica Laura Vadjon napomenula u svojoj uvodnoj riječi, dirigentom Hervéom Niquetom, nagovijestila je koncert slavljeničkog ugođaja. Prepuna dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda svakako je odrazila vjernost publike ovom ciklusu te koncertu udahnula poseban duh.

Program koncerta poetično naslovljen Galanteries Francaises skrio je baroknu razglednicu djela francuskih skladatelja pod ravnanjem šarmantnog dirigenta, također Francuza.

Samim Charpentierovim koračnicama te Preludijem za Te Deum izvođači su svečano otvorili koncert, nakon čega je slijedio pravi primjer barokne lepršavosti u nizu stavaka Grčkih i Rimskih gozbi te decentno zaokružen prvi dio koncerta Simfonijom broj 14 u F-duru Henria-Josepha Rigela. U drugom dijelu koncerta slijedila su djela Antoinea Dauvergnea, Jean-a Phillippea Rameaua te Henri- Josepha Rigela. Upravo na početku drugog dijela, u Rigelovom drugom simfonijskom koncertu gudački dio ansambla pod ravnanjem Hervéa Niqueta pokazao je nježno dorađene nijanse brzih i sporih dijelova stavaka. Dok se skladatelj poigravao s baroknim ritmom, dirigent je ansambl pretvorio u tijelo koje diše, uvijek s novim pogledom na frazu i tempo koji se mijenja. Harmoničan i decentan zvuk gudača, u ovoj skladbi, podcrtali su njihovu boju koja je kao podloga dominirala cijelim koncertom. Zahtjevni stavci Suite iz opere Pygmalion najistaknutijeg francuskog skladatelja 18. stoljeća, Jean-Philippea Rameaua zadržali su živopisnost koncertnog programa koji je svoj vrhunac doživio u svečanom komadu za kraj – Sinfonii u D duru sa trubama i timpanima. Dirigent Hervé Niquet, iznimna je glazbena osobnost, koji je izvanredno vodio ansambl kroz cijeli koncert. Osim što je dirigent, njegova svestranost kao glazbenika očituje se još u njegovom skladateljstvu, sviranju čembala i orgulja. Kako se kao dirigent specijalizirao za francusku baroknu glazbu, posebice za Charpentiera, Clerambaulta, Lullya, Maraisa i Rameaua, nije ni neobična lakoća kojom prilazi orkestru. Njegova opuštenost i sugestivnost poticala je dinamičnu igru između njega i ansambla. Prisnost njihovih izraza dovela je do vrlo ujedinjenog tona pojedinih sekcija ansambla, te ozračju koji je prštao toplinom i energijom.

Jedna od najzanimljivijih skladbi večeri svakako su Grčke i rimske gozbe Francoisa Colina de Blamonta koju su izveli u prvom dijelu koncerta. Upravo se u izmjenama ovih stavaka odrazila sva galantnost, ali i prpošnost francuskog baroka kao i umješnost hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Hervéoa Niqueta.

Srđana Vrsalović, 6. lipnja 2010.

Izvrsna izvedba na autentičnim instrumentima

Zahtjevnim programom, izvrsnom izvedbom i autentičnim instrumentima Hrvatski barokni ansambl ponovno se osječkoj publici predstavio u kapucinskoj crkvi. Djelima G. B. Fontane i G. F. Händela publiku su oduševili Laura Vadjon (barokna violina), Ana Benić (traverso flauta), Berislav Puškarić (bas) i Krešimir Has (čembalo).

Lj. Bobalić, Glas Slavonije, 2010.