„Izvorni užitak“ instrumentalnoga slavlja

Za koncert u HGZ-u francuki je gost odabrao suitu instrumentalnih stavaka iz „Le Carnaval de Venise“ francuskog skladatelja Andréa Campre (1660.-1744.), djelo koje je i posljednji diskografski dokaz vrsnosti ansambla Le Concert Spirituel (objavila tvrtka Glossa), te u nastavku Misu „Macula non est in te“, jedino sačuvano djelo francuskog skladatelja Louisea Le Princea, o čijem je životu vrlo malo poznato. U drugom dijelu koncerta bile su tri rane simfonije Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.), stavak Andante iz Simfonije u F-duru, br. 6, KV 43, te Simfonija u D-duru, br. 8, KV 48 i Simfonija u D-duru, br. 7, KV 45. Opsežni Camprin „Venecijanski karneval“ iz 1699. godine iskaz je veselja i prpošnosti i Niquet je svojim poletnim i angažiranim dirigiranjem u sjaju baroknoga zvuka izmamio sve emocionalne pokrete za koje je bio sposoban dobro uvježbani Hrvatski barokni ansambl. I glazbeni su dojmovi nepoznate nam Mise odisali primjerenim ugođajima dostojanstvenoga korala Glorije i cjeline baroknoga misnog ordinarija objavljenoga prvi put u Parizu 1663. godine. Izvedbe slabije nam poznatih francuskih majstora dopunile su tako naše spoznaje o francuskoj baroknoj glazbi čiju je autentičnu zvukovnost Niquet vrsno potaknuo. Mozartove pak simfonije, skladane u Beču od 1767. do 1768. godine, iako već eminentno klasična djela, u interpretacijama kako ih je predstavio Niquet osvajaju jasnim reminiscencijama na galantni stil i bečki barok, što je u izvedbama koje smo čuli bilo iskazano u punoći pokretljivosti i elementarne razigranosti. Upravo po tim značajkama radosti muziciranja pamtit ćemo dirigenta Niqueta na čelu našeg uglednog ansambla, koji je pod njegovim vodstvom svirao skladno, poletno i u svim detaljima precizno. Svakako treba istaći i doprinose duhača koji su na svojim glazbalima postizali potrebnu stilsku primjernost. Bio je to pravi „izvorni užitak“ instrumentalnoga slavlja, kakvo su sposobni ostvariti svojem pozivu predani glazbenici.

Zdenka Weber, 20.11.2011.

Ozračje koje je prštao toplinom i energijom

Hrvatski barokni ansambl u nedjelju 30. svibnja održao je posljednji koncert u svojoj obljetničkoj – 10. sezoni.

Sam odabir skladbi, zatim nastup gotovo cijelog ansambla te suradnja s “omiljenim maestrom” orkestra, kako je umjetnička voditeljica Laura Vadjon napomenula u svojoj uvodnoj riječi, dirigentom Hervéom Niquetom, nagovijestila je koncert slavljeničkog ugođaja. Prepuna dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda svakako je odrazila vjernost publike ovom ciklusu te koncertu udahnula poseban duh.

Program koncerta poetično naslovljen Galanteries Francaises skrio je baroknu razglednicu djela francuskih skladatelja pod ravnanjem šarmantnog dirigenta, također Francuza.

Samim Charpentierovim koračnicama te Preludijem za Te Deum izvođači su svečano otvorili koncert, nakon čega je slijedio pravi primjer barokne lepršavosti u nizu stavaka Grčkih i Rimskih gozbi te decentno zaokružen prvi dio koncerta Simfonijom broj 14 u F-duru Henria-Josepha Rigela. U drugom dijelu koncerta slijedila su djela Antoinea Dauvergnea, Jean-a Phillippea Rameaua te Henri- Josepha Rigela. Upravo na početku drugog dijela, u Rigelovom drugom simfonijskom koncertu gudački dio ansambla pod ravnanjem Hervéa Niqueta pokazao je nježno dorađene nijanse brzih i sporih dijelova stavaka. Dok se skladatelj poigravao s baroknim ritmom, dirigent je ansambl pretvorio u tijelo koje diše, uvijek s novim pogledom na frazu i tempo koji se mijenja. Harmoničan i decentan zvuk gudača, u ovoj skladbi, podcrtali su njihovu boju koja je kao podloga dominirala cijelim koncertom. Zahtjevni stavci Suite iz opere Pygmalion najistaknutijeg francuskog skladatelja 18. stoljeća, Jean-Philippea Rameaua zadržali su živopisnost koncertnog programa koji je svoj vrhunac doživio u svečanom komadu za kraj – Sinfonii u D duru sa trubama i timpanima. Dirigent Hervé Niquet, iznimna je glazbena osobnost, koji je izvanredno vodio ansambl kroz cijeli koncert. Osim što je dirigent, njegova svestranost kao glazbenika očituje se još u njegovom skladateljstvu, sviranju čembala i orgulja. Kako se kao dirigent specijalizirao za francusku baroknu glazbu, posebice za Charpentiera, Clerambaulta, Lullya, Maraisa i Rameaua, nije ni neobična lakoća kojom prilazi orkestru. Njegova opuštenost i sugestivnost poticala je dinamičnu igru između njega i ansambla. Prisnost njihovih izraza dovela je do vrlo ujedinjenog tona pojedinih sekcija ansambla, te ozračju koji je prštao toplinom i energijom.

Jedna od najzanimljivijih skladbi večeri svakako su Grčke i rimske gozbe Francoisa Colina de Blamonta koju su izveli u prvom dijelu koncerta. Upravo se u izmjenama ovih stavaka odrazila sva galantnost, ali i prpošnost francuskog baroka kao i umješnost hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Hervéoa Niqueta.

Srđana Vrsalović, 6. lipnja 2010.

Potraga za izvornim užitkom

U proteklih deset godina HRBA (omiljena skraćenica) se razvila u moderan vokalno-instrumentalni sastav koji je sposoban izvoditi najzahtjevnije partiture baroka i susjednih razdoblja na suveren, autentični način. Brusilo se to tijekom vremena unatoč teškoćama, u suradnji s najuglednijim svjetskim umjetnicima, stručnjacima na području autentične barokne interpretacije. Istraživanje pravoga zvuka, ornamentike, agogike i artikulacije uz postupnu primjenu adekvatnih starih glazbala ili njihovih replika te gudala i crijevnih žica, bilo je u službi “potrage za izvornim užitkom”.

Višnja Mažuran, Kulisa, 2010.

Dočaran duh epohe

Na petoj večeri muzičkog festivala A tempo publika je imala priliku da prisustvuje koncertu Hrvatskog baroknog ansambla. Ovaj sastav je osnovan 1999. godine i okuplja renomirane hrvatske muzičare – instrumentaliste i pjevače, afirmisane u izvođenju barokne muzike. Okupljeni u Hrvatskom baroknom triju, na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta kao članovi ansambla predstavili su se Laura Vadjon- umjetnički vođa sastava, Ana Benić i Krešimir Has.

Muziciranje na baroknim instrumentima: baroknoj violini (Laura Vadjon), traverso flauti (Ana Benić) i čembalu (Krešimir Has) doprinijelo je da kompozicije: Sonata za traverso flautu u e-molu, Sonata za Vn u d-molu (Hendl), Sonata La follia (Koreli), Sonata settima (Fontana), Svita za čembalo u c-molu (Bem) i Čakona iz Partite (Pahelbel) u potpunosti dočaraju duh epohe baroknog razdoblja.

Barokna motoričnost, promišljena interpretacija i pažljivo međusobno osluškivanje tema koje su podjednako dobro donosila sva tri instrumenta podsjetilo je na čistoću i jednostavnost barokne muzike, kao i na njeno nastajanje iz motivskog jezgra – jedne teme zasnovane na jednostavnoj harmoniji. Sa lakoćom i sigurnošću u interpretaciji, smjenjivali su se u kamernoj atmosferi lagani i brzi stavovi cikličnih kompozicija sa jasnim i preciznim završnim akordima.

Pored vjerodostojnog interpretiranja barokne muzike trija, zajedničkih duetskih izvođenja i solo nastupa čembaliste Krešimira Hasa koji je veoma ubjedljivo izveo Bemovu Svitu za čembalo, uzgred, kako je rekao publici, „na izvanrednom instrumentu kakav je čembalo Muzičkog centra Crne Gore”, zadovoljstvo je bilo i čuti Lauru Vadjon koja je publiku upoznala sa osobenostima instrumenata na kojima svira Hrvatski barokni ansambl.

Nakon još jednog uspješno realizovanog koncerta kojim je obuhvaćen barokni period, i interpretacijom na instrumentima koje iz današnje perspektive često nazivamo „nesavršenim”, sa visoko postavljenim i ostvarenim umjetničkim zadacima Hrvatskog baroknog ansambla, predstojeći koncerti u okviru A tempa očekuju se sa dodatnim nestrpljenjem.

Jelena Jovanović, Podgorica, Crna Gora, 2010.

Izvrsna izvedba na autentičnim instrumentima

Zahtjevnim programom, izvrsnom izvedbom i autentičnim instrumentima Hrvatski barokni ansambl ponovno se osječkoj publici predstavio u kapucinskoj crkvi. Djelima G. B. Fontane i G. F. Händela publiku su oduševili Laura Vadjon (barokna violina), Ana Benić (traverso flauta), Berislav Puškarić (bas) i Krešimir Has (čembalo).

Lj. Bobalić, Glas Slavonije, 2010.