“U odličnoj svirci nadasve angažiranoga ansambla pucale su i žice, ali to nije nimalo omelo galantnu glazbenu svečanost kada su slušatelji mogli maštati ili se možda osjećati kao kakvi dvorjani”
Maja Stanetti, Večernji list
Glazbeni barok u Zagrebu više definitivno nije akademsko, muzejsko razgledavanje fosilnih ostataka glazbene prošlosti, nego prava raskošna zabava vrlo živim, duhovitim i iznenađujućim glazbenim oblicima kakve su nam sinoć pokazali maestro Niquet i Hrvatski barokni ansambl, za koji nakon ovakvog otvaranja sezone možemo bez rezerve tvrditi da je jedan od najboljih zagrebačkih glazbenih sastava.
Branimir Pofuk, Jutarnji list
Hrvatski barokni ansambl u komornom sastavu iskazao se u svojem ciklusu u Hrvatskom glazbenom zavodu odličnim izvedbama sonata Arcangela Corellija
Na čelu s umjetničkom voditeljicom, stručnjakinjom na baroknoj violini Laurom Vadjon, a uz sudjelovanje violinistice Tanje Tortić, violončelistice Lee Sušanj i čembalista Krešimira Hasa odzvučalo je devet Corellijevih sonata na način nadasve maštovitog, vrsno uvježbanog i pojedinačno tehnički primjernog muziciranja.
Corellijeva pak majstorija, njegova poznata Sonata op. 5, br. 12, zvana „La follia“ bila je u izvedbi Laure Vadjon, uz basso continuo violončela i čembala, sjajna završnica koncerta, do „ludila“ dovedena genijalnost variranja. To svakako treba zahvaliti muzikalnosti i tehničkoj superiornosti violinistice, koja s toliko žara u našoj sredini zagovara stilski autentično barokno sviranje. Pa iako je na programu bila samo glazba Arcangela Corellija, ovo „samo“ nikako ne treba shvatiti kao ograničenje. Naprotiv, bila je to vesela i glazbeno bogata koncertna večer, koju je publika nagradila burnim pljeskom, uvjerena u točnost slogana o „izvornom užitku“.
Zdenka Weber, 8. siječnja 2012.
Za koncert u HGZ-u francuki je gost odabrao suitu instrumentalnih stavaka iz „Le Carnaval de Venise“ francuskog skladatelja Andréa Campre (1660.-1744.), djelo koje je i posljednji diskografski dokaz vrsnosti ansambla Le Concert Spirituel (objavila tvrtka Glossa), te u nastavku Misu „Macula non est in te“, jedino sačuvano djelo francuskog skladatelja Louisea Le Princea, o čijem je životu vrlo malo poznato. U drugom dijelu koncerta bile su tri rane simfonije Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.), stavak Andante iz Simfonije u F-duru, br. 6, KV 43, te Simfonija u D-duru, br. 8, KV 48 i Simfonija u D-duru, br. 7, KV 45. Opsežni Camprin „Venecijanski karneval“ iz 1699. godine iskaz je veselja i prpošnosti i Niquet je svojim poletnim i angažiranim dirigiranjem u sjaju baroknoga zvuka izmamio sve emocionalne pokrete za koje je bio sposoban dobro uvježbani Hrvatski barokni ansambl. I glazbeni su dojmovi nepoznate nam Mise odisali primjerenim ugođajima dostojanstvenoga korala Glorije i cjeline baroknoga misnog ordinarija objavljenoga prvi put u Parizu 1663. godine. Izvedbe slabije nam poznatih francuskih majstora dopunile su tako naše spoznaje o francuskoj baroknoj glazbi čiju je autentičnu zvukovnost Niquet vrsno potaknuo. Mozartove pak simfonije, skladane u Beču od 1767. do 1768. godine, iako već eminentno klasična djela, u interpretacijama kako ih je predstavio Niquet osvajaju jasnim reminiscencijama na galantni stil i bečki barok, što je u izvedbama koje smo čuli bilo iskazano u punoći pokretljivosti i elementarne razigranosti. Upravo po tim značajkama radosti muziciranja pamtit ćemo dirigenta Niqueta na čelu našeg uglednog ansambla, koji je pod njegovim vodstvom svirao skladno, poletno i u svim detaljima precizno. Svakako treba istaći i doprinose duhača koji su na svojim glazbalima postizali potrebnu stilsku primjernost. Bio je to pravi „izvorni užitak“ instrumentalnoga slavlja, kakvo su sposobni ostvariti svojem pozivu predani glazbenici.
Zdenka Weber, 20.11.2011.
Hrvatski barokni ansambl u nedjelju 30. svibnja održao je posljednji koncert u svojoj obljetničkoj – 10. sezoni.
Sam odabir skladbi, zatim nastup gotovo cijelog ansambla te suradnja s “omiljenim maestrom” orkestra, kako je umjetnička voditeljica Laura Vadjon napomenula u svojoj uvodnoj riječi, dirigentom Hervéom Niquetom, nagovijestila je koncert slavljeničkog ugođaja. Prepuna dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda svakako je odrazila vjernost publike ovom ciklusu te koncertu udahnula poseban duh.
Program koncerta poetično naslovljen Galanteries Francaises skrio je baroknu razglednicu djela francuskih skladatelja pod ravnanjem šarmantnog dirigenta, također Francuza.
Samim Charpentierovim koračnicama te Preludijem za Te Deum izvođači su svečano otvorili koncert, nakon čega je slijedio pravi primjer barokne lepršavosti u nizu stavaka Grčkih i Rimskih gozbi te decentno zaokružen prvi dio koncerta Simfonijom broj 14 u F-duru Henria-Josepha Rigela. U drugom dijelu koncerta slijedila su djela Antoinea Dauvergnea, Jean-a Phillippea Rameaua te Henri- Josepha Rigela. Upravo na početku drugog dijela, u Rigelovom drugom simfonijskom koncertu gudački dio ansambla pod ravnanjem Hervéa Niqueta pokazao je nježno dorađene nijanse brzih i sporih dijelova stavaka. Dok se skladatelj poigravao s baroknim ritmom, dirigent je ansambl pretvorio u tijelo koje diše, uvijek s novim pogledom na frazu i tempo koji se mijenja. Harmoničan i decentan zvuk gudača, u ovoj skladbi, podcrtali su njihovu boju koja je kao podloga dominirala cijelim koncertom. Zahtjevni stavci Suite iz opere Pygmalion najistaknutijeg francuskog skladatelja 18. stoljeća, Jean-Philippea Rameaua zadržali su živopisnost koncertnog programa koji je svoj vrhunac doživio u svečanom komadu za kraj – Sinfonii u D duru sa trubama i timpanima. Dirigent Hervé Niquet, iznimna je glazbena osobnost, koji je izvanredno vodio ansambl kroz cijeli koncert. Osim što je dirigent, njegova svestranost kao glazbenika očituje se još u njegovom skladateljstvu, sviranju čembala i orgulja. Kako se kao dirigent specijalizirao za francusku baroknu glazbu, posebice za Charpentiera, Clerambaulta, Lullya, Maraisa i Rameaua, nije ni neobična lakoća kojom prilazi orkestru. Njegova opuštenost i sugestivnost poticala je dinamičnu igru između njega i ansambla. Prisnost njihovih izraza dovela je do vrlo ujedinjenog tona pojedinih sekcija ansambla, te ozračju koji je prštao toplinom i energijom.
Jedna od najzanimljivijih skladbi večeri svakako su Grčke i rimske gozbe Francoisa Colina de Blamonta koju su izveli u prvom dijelu koncerta. Upravo se u izmjenama ovih stavaka odrazila sva galantnost, ali i prpošnost francuskog baroka kao i umješnost hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Hervéoa Niqueta.
Srđana Vrsalović, 6. lipnja 2010.