Uz zvukove barokne glazbe

Nemoguće je izbjeći razrijeđen smještaj stolica a time i smanjen broj slušatelja, što uvjetuju strogi epidemiološki propisi pri organiziranju javnih događanja u ovo otužno vrijeme ugroze koronavirusom. Pa ipak, jednako je tako nemoguće ne osjetiti olakšanje i zadovoljstvo da se umjetnički nastupi ipak događaju i da susreta sa živim izvođačima željna publika može prisustvovati kulturnim događanjima. U takvim su novim uvjetima, u kako nas uvjeravaju „novonormalnoj“ situaciji koja dopušta javna okupljanja, u atriju Galerije Klovićevi dvori 5. srpnja svečano započele 39. večeri na Griču, tradicionalna glazbena manifestacija kojom hrvatska metropola građanstvu nudi glazbene doživljaje pod zvjezdanim nebom. To da su zbog aktualne situacije programi svih glazbenih festivala u Hrvatskoj ograničeni samo na sudjelovanje solista i ansambala koji djeluju u Hrvatskoj posljedica je globalne zdravstvene ugroze, ali srećom imamo dovoljno doista vrsnih umjetnika koji mogu udovoljiti kriterijima vrhunske uspješnosti pa će slušateljstvo biti nedvojbeno zadovoljno, a vrijeme krize prebrođeno.

Čast nastupa na otvaranju zagrebačkoga ljetnog festivala pripala je Hrvatskom baroknom ansamblu (HRBA) kao jednom od glazbenim sastava koji u ovoj godini obilježava „okruglu“ obljetnicu djelovanja. Naime, omiljeni i afirmirani ansambl posvećen baroknoj glazbi, koji je utemeljila i vodi agilna, angažirana i virtuozna violinistica Laura Vadjon, djeluje dvadeset godina i dobitnik je Nagrade Grada Zagreba u povodu svoje obljetnice. Valja dodati da i drugi sudionici 39. večeri na Griču, Gudački kvartet Sebastian koji nastupa 11. srpnja i Zagrebački gitaristički kvartet koncertom 14. srpnja ove godine, obilježavaju trideset godina postojanja, Zagrebački puhački trio koncertom 13. srpnja proslavlja čak pola stoljeća kontinuiranoga trajanja imena sastava, s dakako promijenjenim članstvom, a Lado – ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske na nastupu 12. srpnja sa simboličkim naslovom Mi nosimo zelen venčec već je u svojoj 71. godini uspješna promicanja vrhunskog izvođačkog umijeća folklorne baštine.

U 39. večeri na Griču iscrpno je uvela muzikologinja Jana Haluza, a protokolarno ih je otvorio gradonačelnik Milan Bandić. Slijedile su izvedbe biranoga baroknog repertoara u interpretaciji smanjenog sastava. Nastupile su samo violinistice Laura Vadjon kao umjetnička voditeljica i s njom Tanja Tortić, Saša Reba i Katarina Kutnar te violončelistica Iva Ilakovac, a u skladbama koje traže continuo pridružio im se za čembalom Pavao Mašić. Laura Vadjon uvijek je i vrlo simpatična govornica, koja s mnogo elana i iskrena oduševljenja najavljuje odabrana djela pa je tako i ovaj put dodala svoje tumačenje o odabranom programu, a posebno je bila važna i njezina primjedba da bi trebalo barem za vrijeme održavanja koncerata u atriju stišati bučnu glazbu koja dopire s platoa iza Klovićevih dvora. Osim toga, za teška oštećenja zbog zemljotresa koja su opustošila dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda u kojoj HRBA održava godišnje koncertne cikluse itekako suosjećajna glazbenica pozvala je sve nazočne na doniranje kako bi se HGZ što brže i što bolje osposobio za novu koncertnu sezonu, koja će započeti u jesen.

Izbor triju koncerata za četiri violine Georga Philippa Telemanna, u G-duru, TWV 40:201. u C-duru TWV 40:203 i u D-duru, TWV 40: 202, zatim Kanona i Gigue, za tri violine i continuo Johanna Pachelbela, Three Parts Upon a Ground, Z. 731 za tri violine i continuo Henryja Purcella, Sonate in eco, za tri violine i continuo Biagia Marinija i na kraju antologijske La Folie, trio sonate u d-molu, za dvije violine i continuo, RV 63 Antonija Vivaldija, uz solistički nastup čembalista Pavla Mašića s Toccatom u e-molu, BWV 914 J. S. Bacha, pokazao se nadasve mudrom odlukom. Telemannovim koncertima ispunila je zvukovnost četiriju violina prostor zahuktalom motoričnošću glazbe jednog od najplodnijih skladatelja svih vremena, koji je pisao s lakoćom i brzinom i tako ostavio toliki broj djela da ih je gotovo nemoguće pobrojati. Tipično barokni skladateljski postupci sekvenciranja, variranja, ritmičkog pulsiranja i razgranatog kontrapunktiranja ostvareni su u dinamički vrlo nijansiranu izvođenju tehnički pouzdanih violinistica uz sigurnu nadopunu vrlo prezentne violončelistice i pouzdanog majstora za čembalom stilski nadasve adekvatno. Osobito su se istaknuli efekti jeke, također karakteristični za razdoblje koje je voljelo kontrast chiaroscuro kao poigravanje svjetlom i sjenom, što je na inventivan način glazbom isticao Biagio Marini, a Laura Vadjon duhovito naglasila bočnim smještajem violinistica u ugodno osvijetljenu atriju.

Vrhunac večeri svakako je bila Vivaldijeva La Folia, prštava virtuoznost u nenadmašnoj mašti majstorskih varijacija na u barokno vrijeme omiljenu glazbenu temu. Sa svojim je vjernim sljedbenicama i pouzdanim čembalistom koji u Hrvatskoj promoviraju praksu povijesno osviještena baroknog muziciranja Laura Vadjon još jednom oduševila ljubitelje barokne glazbe i bravuroznoga gudačkog umijeća otvorivši zagrebački ljetni festival na način koji ulijeva optimizam i potvrđuje činjenicu da je susret s glazbenicima uživo ipak najveća radost – i to s obiju strana koncertnog podija.

Zdenka Weber, Vijenac – Matica Hrvatska, br. 688-690, 16. srpnja 2020.
https://www.matica.hr/vijenac/688%20-%20690/uz-zvukove-barokne-glazbe-30643/

Od zidara koji je u Leipzigu pokopao Bacha do društva koje u Zagrebu uskrisuje Händela

…babe tračare i ostale neozbiljne tričarije kakvima je svakodnevno zasipana naša javnost samo su dim kroz koji treba proći žmireći da bi se iza te zavjese otrkile ozbiljne stvari i istinska radost. 

Ja sam ih na povratku s hodočašća Bachu pronašao u Hrvatskom glaazbenom zavodu na koncertu premalo spominjanog, ali nimalo tajnog društva koje djeluje već dvadeset godina i zove se Hrvatski barokni ansambl. Sjajni glazbenici, pod vodstvom engleskog majstora zidara glazbenih katedrala, Laurencea Cummingsa, nisu iskopali kosti, nego su uskrisili Bachova genijalnog suvremenika i zemljaka Handela izvodeći prvi put u Hrvatskoj njegov prvi oratorij „Il Trionfo del Tempo e del Desinganno“. Ako su pomalo i zastarjele riječi katolički – moralističkog spjeva o pobjedi vremena i razboritosti nad ispraznošću tašte ljepote i lakomislenih užitaka, itekako je moderna i svevremenska Handelova glazba. Oratorij završava violinskim solom koji je Handel pisao za Arcangela Corellija, a o kojem je Laura Vadjon, velika majstorica violine na čelu Hrvatskog baroknog ansambla, kako sama kaže, sanjala deset godina. Napokon ga je odsvirala i to tako da mi je srce bilo ponovno na mjestu, a Hrvatska, ona ozbiljna, tamo gdje i pripada, u istinski radosnom središtu Europe.

Branimir Pofuk, Večernji list, Veljača 2020.
https://www.vecernji.hr/premium/od-zidara-koji-je-u-leipzigu-pokopao-bacha-do-drustva-koje-u-zagrebu-uskrisuje-handela-1381228

Precizno izvedeni oratorij vrhunac velike obljetnice

Kad se u Hrvatskome glazbenom zavodu dodaju stolice, čak cijeli redovi, znak je to da se događa nešto doista posebno.
A nedvojbeno posebna bila je 16. veljače izvedba oratorija „Trijumf Vremena i Trezvenosti“ Georga Friedricha Handela, zacijelo rođendanski vrhunac Hrvatskog baroknog ansambla u sezoni 20. obljetnice. Ovaj put voditelj projekta bio je česti suradnik HRBA-e, britanski čembalist i dirigent Laurence Cummings, jedan od najvećih autoriteta za povijesno obaviješteno izvođenje barokne glazbe.
JEDINI SUDAC Uz ansambl i kvartet vokalnih solista ravnao je i svirao čembalo u izvedbi kod nas gotovo nepoznatog oratorija, prvog koji je Handel skladao za ranog boravka u Italiji, a kasnije još dva puta preradio, posljednji put kao „Trijumf Vremena i Istine“ s engleskim tekstom kao svoje posljednje oratorijsko djelo. O svemu tome informira prvorazredni muzikološki tekst Trpimira Matasovića, tiskan s originalnim talijanskim tekstom i hrvatskim  prijevodom Maure Filippi. Oprema koncerta dobrodošlo je prethodila slušanju mnogima koji o djelu nisu znali gotovo ništa osim činjenice da će slušati još jedan biser iz nepresušne oratorijske ostavštine baroknog majstora.
U osnovnoj podjeli na sakralne i svjetovne Handelove oratorije ovi drugi po popularnosti redovito izvlače kraći kraj iako među njima ima i prelijepih glazbenih ulomaka, ali i povijesno zanimljivih činjenica koje svjedoče o stanovitom utjecaju moralnih i moralističkih naputaka crkve, čemu u prilog ide i ime tekstopisca izvornoga libreta kardinala Pamphilija. No sve je to važnije istraživačima nego publici koja u ovim djelima, baš kao i u pastoralnoj odi „Radost, sjeta i umjerenost“ prije nekoliko desetljeća izvedenoj u Zagrebu s velikim uspjehom, pronalazi tragove tvrdoglava slobodoumnog autora koji se čitav život, uz mnogo ustupaka sredini, borio za svoje autorske slobode.
U nizu recitativa, arija, dueta i ansambala, sadržaj „Trijumfa Trezvenosti i Istine“ raspravlja o Ljepoti, Užitku, Trezvenosti i Vremenu nadmećući se vlastitim argumentima i njihovim suprotnostima da bi u konačnici Ljepota podučena Trezvenošću odustala od Užitka prihvaćajući Vrijeme kao jedinog suca. Za Handelovo vrijeme vrlo prikladno razmišljanje koje vodi prema racionalizmu, no što je s našim u kojem je gotovo sve relativizirano, mogao bi se upitati suvremeni slušatelj?
Njemu preostaje glazba, snažna i virtuozna, riječju hendlovski uznosita, koja i bez njegovih znamenitih zborova može animirati, štoviše udubiti slušateljstvo u specifičnosti baroknoga stila.
PRVA VIOLINA Takva je bila i HRBA-ina izvedba, precizna, odnjegovanoga orkestralna zvuka predvođena prvom violinom Laure Vadjon, s dragocjenim udjelom orguljaškog umijeća Pavla Mašića i sveukupnom znalačkom pozornosti L. Cummingsa. Solistički kvartet posebnošću glasa i interpetacije ukrasio je kontratenor Franko Klisović, pouzdani su bili mezzosopran  Natalija Kralj i gostujući tenor Hugo Hymas dok je sopran Anabela Barić u najeksponiranijoj dionici Ljepote uz interpretacijski angažman bliži operi nego oratoriju, mjestimice zvučala izvan intonacijske kontrole, osobito u odveć brzim tempima za njezinu trenutačnu vokalnu tehniku.

Jagoda Martinčević, Jutarnji list, veljača 2020.

Gala koncertom u Bruxellesu obilježen početak hrvatskog predsjedanja Vijećem EU

Gala koncertom vrhunskih hrvatskih umjetnika u briselskoj palači lijepih umjetnosti Bozar u srijedu navečer svečano je obilježen početak predsjedanja Vijećem Europske unije.

Na koncertu, održanom na dan međunarodnog priznanja Hrvatske i na dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nastupili su jedan od najvažnijih i najsvestranijih kontratenora današnjice Max Emanuel Cenčić i operna diva, svjetski poznata mezzosopranistica Renata Pokupić, Hrvatski barokni ansambl te vokalni ansambl Antiphonus pod ravnanjem belgijskog dirigenta Petera Van Heygena.

Na programu su bila djela velikih europskih kompozitora koji su stvarali u doba baroka.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izjavila je da je ovaj koncert prvi u nizu kulturnih događanja koji će biti organizirani diljem EU-a u sljedećih šest mjeseci tijekom hrvatskog predsjedanja.
“Kolikogod Europska unija bila poliitčki projekt, kultura i umjetnost je ono što nas povezuje, čini bliskima i što čini stupove vrijednosti oko kojih smo se okupili. To je pripadnost jednom civilizacijskom krugu”, rekla je ministrica Obuljen Koržinek.

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman rekao je da su osim večerašnjeg koncerta, u srijedu u Bruxellesu otvorene tri izložbe hrvatskih umjetnika.

Na gala koncertu i svečanosti u povodu otvaranja hrvatskog predsjedanja Vijećem EU prisustvovali su i načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Mirko Šundov i vojni predstavnik RH pri NATO i EU kontraadmiral Predrag Stipanović.

Kako je ranije priopćilo hrvatsko Ministarstvo obrane Šundov i Stipanović sudjelovali su u utorak i srijedu u Bruxellesu na sastanku Vojnog odbora NATO Saveza na kojem se u formatu načelnika glavnih stožera zemalja članica razgovaralo o  sposobnosti Saveza za obrane i odvraćanja te o NATO-ovim operacijama, misijama i aktivnostima.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/gala-koncertom-u-bruxellesu-obiljezen-pocetak-hrvatskog-predsjedanja-vijecem-eu/9857167/

Hina, Jutarnji list, siječanj 2020.

KONCERT HRVATSKOG BAROKNOG ANSAMBLA Adrian Butterfield otvorio je jednu od najljepših glazbenih kutijica

S današnjim baroknim ansamblima ponekad zbilja ne znate na čemu ste!
Otkako je, ponajviše u drugoj polovici prošloga stoljeća u svijetu, a i kod nas, nastala prava pomama za reinterpretacijom glazbe toga opsežnog razdoblja, još uvijek frcaju novine koje prepoznaje samo dobro obaviješteno slušateljstvo. A ono se s vremenom pretvorilo u pravu sljedbu koja pobožno prati što se sve zbiva u svijetu koji otkriva stara povijesna glazbala, nepoznate autore, rekonstruira nekadašnje moguće izvedbe, ukratko od starog i često nepoznatog stvara novo, kakvo je nekad bilo!

Čarolije

Niti jedno razdoblje u povijesti glazbe nije doživjelo takvu renesansu, a kod nas se takvim čarolijama bavi Hrvatski barokni ansambl koji upravo slavi dva desetljeća postojanja na veliko veselje brojne publike koja s popularnom HRBA-om i uči i uživa.
Ponekad HRBA pravi i iskorake prema susjednim razdobljima, što je učinila i na zadnjem ovogodišnjem koncertu 15. prosinca u Hrvatskome glazbenom zavodu. Dragocjeno ambiciozna umjetnička voditeljica i prva violinistica ansambla  Laura Vadjon ovaj je put pozvala u goste Adriana Butterfielda koji je otvorio jednu od najljepših glazbenih kutijica, onu Mozartova pera, i to prvi put po standardu ugađanja glazbala A= 430 Herza što prosječnom slušatelju ništa ne znači, osim što je čuo jedan novi zvuk i obilje Amadeusove genijalnosti.

Kuglice u ovoj bombonijeri nisu imale ni malo sjetni, ponekad i gorki okus Mozartova “ozbiljnog” opusa, dapače bile su to one punjene slatkoćom galantnoga doba 18. stoljeća u kojem je i salcburški majstor participirao prije nego što je postao klasik. Virtuozitet Mozartu nikad nije bio samo zabavna stranica skladbe već nešto što se samo po sebi podrazumijevalo ako je imao mogućeg izvođača. Sigurno bi bio sretan da je umjesto kastrata za izvedbu vedrog moteta “Exsultate jubilate” KV 165 imao našu koloraturnu perfekcionisticu Ivanu Lazar koja je finoću fraze i inteligenciju interpretacije posudila i idealnom zapjevu Susanne iz “Figarova pira”. HRBA je sudjelovala svijetlim, prozračnim zvukom baš kao i u izvedbi Andantea u C- duru KV 315 s perfektnim solom Ane Benić Šalinović na povijesnoj flauti.

Plemeniti ton

Opsežnije slastice našle su se u Sinfonia Concertante u Es- duru KV 364 u čijoj je izvedbi uz Butterfielda violinista plemenitim tonom viole sudjelovala članica Ansambla violistica Hiwote Tadesse. I za kraj Simfonija br. 29 u A- duru KV 201, jedno od onih Mozartovih djela koje još očituje naslijeđe baroknoga Vivaldija, prepuno dinamičkih kontrasta s radosnim finalom. Bilo je to ozračje cijeloga koncerta, radost na licima svih sudionika. HRBA ima svoju specifičnu misiju istraživača i učitelja, na radost onih u publici.

Jagoda Martinčević, Jutarnji list, prosinac 2019
https://www.jutarnji.hr/kultura/glazba/koncert-hrvatskog-baroknog-ansambla-adrian-butterfield-otvorio-je-jednu-od-najljepsih-glazbenih-kutijica/9754480/