Precizno izvedeni oratorij vrhunac velike obljetnice

Srijeda, 19. veljače 2020.

Kad se u Hrvatskome glazbenom zavodu dodaju stolice, čak cijeli redovi, znak je to da se događa nešto doista posebno.
A nedvojbeno posebna bila je 16. veljače izvedba oratorija „Trijumf Vremena i Trezvenosti“ Georga Friedricha Handela, zacijelo rođendanski vrhunac Hrvatskog baroknog ansambla u sezoni 20. obljetnice. Ovaj put voditelj projekta bio je česti suradnik HRBA-e, britanski čembalist i dirigent Laurence Cummings, jedan od najvećih autoriteta za povijesno obaviješteno izvođenje barokne glazbe.
JEDINI SUDAC Uz ansambl i kvartet vokalnih solista ravnao je i svirao čembalo u izvedbi kod nas gotovo nepoznatog oratorija, prvog koji je Handel skladao za ranog boravka u Italiji, a kasnije još dva puta preradio, posljednji put kao „Trijumf Vremena i Istine“ s engleskim tekstom kao svoje posljednje oratorijsko djelo. O svemu tome informira prvorazredni muzikološki tekst Trpimira Matasovića, tiskan s originalnim talijanskim tekstom i hrvatskim  prijevodom Maure Filippi. Oprema koncerta dobrodošlo je prethodila slušanju mnogima koji o djelu nisu znali gotovo ništa osim činjenice da će slušati još jedan biser iz nepresušne oratorijske ostavštine baroknog majstora.
U osnovnoj podjeli na sakralne i svjetovne Handelove oratorije ovi drugi po popularnosti redovito izvlače kraći kraj iako među njima ima i prelijepih glazbenih ulomaka, ali i povijesno zanimljivih činjenica koje svjedoče o stanovitom utjecaju moralnih i moralističkih naputaka crkve, čemu u prilog ide i ime tekstopisca izvornoga libreta kardinala Pamphilija. No sve je to važnije istraživačima nego publici koja u ovim djelima, baš kao i u pastoralnoj odi „Radost, sjeta i umjerenost“ prije nekoliko desetljeća izvedenoj u Zagrebu s velikim uspjehom, pronalazi tragove tvrdoglava slobodoumnog autora koji se čitav život, uz mnogo ustupaka sredini, borio za svoje autorske slobode.
U nizu recitativa, arija, dueta i ansambala, sadržaj „Trijumfa Trezvenosti i Istine“ raspravlja o Ljepoti, Užitku, Trezvenosti i Vremenu nadmećući se vlastitim argumentima i njihovim suprotnostima da bi u konačnici Ljepota podučena Trezvenošću odustala od Užitka prihvaćajući Vrijeme kao jedinog suca. Za Handelovo vrijeme vrlo prikladno razmišljanje koje vodi prema racionalizmu, no što je s našim u kojem je gotovo sve relativizirano, mogao bi se upitati suvremeni slušatelj?
Njemu preostaje glazba, snažna i virtuozna, riječju hendlovski uznosita, koja i bez njegovih znamenitih zborova može animirati, štoviše udubiti slušateljstvo u specifičnosti baroknoga stila.
PRVA VIOLINA Takva je bila i HRBA-ina izvedba, precizna, odnjegovanoga orkestralna zvuka predvođena prvom violinom Laure Vadjon, s dragocjenim udjelom orguljaškog umijeća Pavla Mašića i sveukupnom znalačkom pozornosti L. Cummingsa. Solistički kvartet posebnošću glasa i interpetacije ukrasio je kontratenor Franko Klisović, pouzdani su bili mezzosopran  Natalija Kralj i gostujući tenor Hugo Hymas dok je sopran Anabela Barić u najeksponiranijoj dionici Ljepote uz interpretacijski angažman bliži operi nego oratoriju, mjestimice zvučala izvan intonacijske kontrole, osobito u odveć brzim tempima za njezinu trenutačnu vokalnu tehniku.

 

Jagoda Martinčević, Jutarnji list, veljača 2020.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestShare on LinkedInDigg this